Apoteka

Bio sam danas u ljekarni… il štob stari ljudi rekli, apateki.

Uđem ja u apateku… bakica ispred mene, od nekih 90 godina, na redu… reko super… odma sam gotov. Shvatio sam da neću biti tako brzo gotov kad vidjeh u te iste bakice papir sa kojeg čita što joj sve treba a spisak na papiru veći neg pjesmica „Smrt Smail-age Čengića“. Odma sam pomislio kako je bakica 3 u 1, tlakaš, šećeraš i alergičar… al moja misao pade u vodu onog trenutka kad ova što dela u apateki, žvajznu francuskim proizvodom o onaj šank, i to nekav preparat za boljitak kože. To je bila samo jedna kutija od njih 15tak koje je bakica uzela a ni jedna na teret države neg sve kozmetika… pa je tako bakica uzela nekvu vitaminsku mast od koje postaješ ka Tom Criuze, imaš 55 godina a izgledaš ka da imaš 16, te nekve kreme od kojih postaješ maloljetnik kojem na kiosku prodavačica traži osobnu nebil dokazao punoljetnost, pa sve do vitaminskih preparata… a tih je vitamina uzela od A do Ž, mada, krutej*bo, ja nisam ni znao da postoji vitamin Ž. Sve što je uzela, bilo je francusko, a uzela je toliko toga da sam ja samo čekao da joj ova iz apateke uruči ključeve novog citorena jer bakica je skurila preko iljadu ipo kuna na ta razno razna govna. Meni skoro došlo da joj velim:

– Gospođo, nemojte se ljutiti, al vi meni izgledate ka da imate još u vr glave 3 mjeseca života… pa el ne bi bilo bolje da ste za te novce okrenuli 2 janjca, napili se sa ekipom penzionera i sa ovog svijeta otišli u stilu?

Onda sam i sam došao na red.

Nakon bakičinog istresanja novaca nad silnim preparatima, meni točno neugodno bilo reći: Ako imate andola, ja bi jednu kutiju?

Autor: Bloger Krule