Išle dve ruže pustinjom. Pošto su strašno ožednele, priđoše izvoru:
“Mogu li se napiti vode?” – upita jedna.
“Možeš, ako mi daš jednu laticu.”
Ruža dade laticu izvoru i napije se vode.
“Ja ne dam moju laticu!” – reče ona druga.
I one nastaviše zajedno kroz pustinju. Kada dođoše do drugog izvora prva upita:
“Mogu li se napiti vode?”
“Može, ako mi daš jednu laticu.”
Ruža dade laticu i napije se vode.
“Ja ne dam moju laticu!” – reče druga ruža.
I one nastave zajedno kroz pustinju… Dođoše do trećeg izvora… Pa do četvrtog… I na zadnjem izvoru ona ruža koja je davala uvene, zato što nije imala više latica, ona druga isto uvene jer nije imala vode.
Pouka: DAVALA, NE DAVALA, UVENUĆES
Ukoliko znate ko je autor, rado ćemo potpisati
Be First to Comment