Sećanja naviru i pitaju za tebe

Vreme merimo od nama nekih važnih događaja.

Sećam se te 2011-te kao da je bilo juče. Leto kao i svako drugo u Beogradu, toplo, ali baš te godine kožu da skineš koliko je bilo vruće.

No, u ovo vreme se uvek održava Beer fest i naravno kao i svaki Zemunac, šta me košta da malo skoknem u komšiluk i poslušam neku muziku od toga što se nudi.(uvek se nešto probere 😉)

Sećam se da su te večeri 19-og avgusta svirali S.A.R.S., Dubioza i Kerber – grupa koju sam čekao da čujem jer sam najviše i došao zbog njih. Galeta sam imao priliku da čujem kako-kad u Festu sa Najdom, ali Kerber baš nisam dugo uživo, pa eto kad su već tu, što da ne…
Svirka je bila ok, no u meni neki čudan osećaj koji vam ne mogu opisati. Neko ne baš prijatno osećanje, kao da nešto slutim.

Sledećeg dana dana nas je napustio najlepši osmeh i sjaj u oku, naša majka, eto…tek-tako iznenada. Od tada merim vreme i guram dalje, jer tako mora i treba.

I tako…Sećanja naviru i pitaju za tebe… “Gde si i kako si…”
Stavim ruku na srce i kažem… “Tu je i dobro je.”

Sad… Znam što sam vam ovo pisao, ali budite uz svoje najmilije, jer nikada ne znate kako će život da odigra…
Pozdrav drugari

Vetar koji šapuće – VKŠ

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *