Venecija

Maloprije mi prijateljica kaže: “Venecija – 109,00 KM. Hajmo.”

U glavi odzvanjaju dvije riječi i jedan broj. Venecija. 109,00 KM. Hajmo.

Trubi mi u glavi. Nisam nikad prešla granice ove države, pa mi i put u susjedni grad zvuči primamljivo i uzbudljivo. Ali Venecija??
Tu su mi snovi. To je moj romantični grad. Kako, ne znam, s obzirom da sam samo slike gledala?!

Sjednem, zapalim cigaru. Otpuhnem onaj dim, i razmišljam na glas. J*bote, Venecija. Sanjivo pričam. Uf, kakva bih ja gospođa bila tamo. Kako bih se smiješila. Od uha do uha, sve za 109 maraka.
Okrenem glavu desno, vidim stoji kesa iz Binga od kupovine. Račun viri sa vrha, odmah pored mlijeka. Zgrabim onaj račun, i imam šta i da vidim.
123,55 KM!!
Kad ne dobih dva vezna!!
Samo malo, čega 123,55?? Šta sam to kupila? Koliko vidim u mesnici nisam bila, pa pristojnog ručka iz te kese biti neće! Neće!

Kroz glavu mi prođe slika VENECIJE u punom sjaju! Šutnem onaj račun!
J*bi se Bingo. Jebi se i ti i tvoje 123,55 KM.
Za ovu tvoju kesicu sam mogla k’o gospođa otići u Veneciju i ostalo bi mi i kusura još.
J*bi se fukaro kad ni za 109 maraka ne moš’ otići.
J*bi se državo što mi Venecija nije susjedni grad.
Ma j*bi se i ti Venecijo, kad ti ja ne mogu doći.”

Autor: Esma.