Teška vremena iznedre čvrste ljude

Prababa je umrla 4 godine pre mog rodjenja. Ostala je njena priča i junački život koji je živela.

U brdima u Bosni kao i u celoj Evropi kuljao je rat. Sin Ostojin, moj pradeda Jefta se spremao da potraži oca mu i dedu.
“Gde ćeš u noć? Napolju je rat.”
“Moram ih naći. Ko da ih traži ako ne ja.”
“Zar nisi čuo da su ih odveli, vozom?”
“Čuo jesam, video nisam.”
“Ovde imamo četvoro dece.”
“Znam …”
To je poslednje što su u životu pričali. Ujutro su joj muža pronašli mrtvog u šumi.

Tako je ostala sama sa četvoro dece, bez muškarca u kući. Rat se završio i tek su počele muke. Nekoliko godina joj je stariji sin odlazio u ravnicu, u Srem, i u sezoni zarađivao za brašno i kukuruz, da prezime zimu. Jednog je dana spremila decu, obišla groblje, prekrstila se i sela u voz koji vozi u Srem.

Prvu zimu su dočekali u kući sa zidovima, bez vrata i prozora. Ložili su neku suvu paprat i korov kojem sam zaboravio ime. Koza je davala mleko, brašno, hleb.
Sinovi su joj se pročuli kao vredni i pošteni momci. Radili su u polju i tako zarađivali, zimi bi drugima sekli i cepali drva.
Dobili su kuću na kredit. Sinovi su joj se oženili. Jedno vreme ih je bilo 11 pod krovom. Ne da svi nisu imali svoju sobu nego svi nisu imali ni svoj ćosak.

Udala je ćerke i život je počeo da se živi, govorila je. Sinovi su joj radom sticali i malo po malo uspeli da šire domaćinstvo. Mogli su imati i konje. Krave i bikove. Svinje. Uspeli su i nešto zemlje kupiti. Zidala je i jednu kuću za sina. Ovde su počeli pristizati i drugi raseljeni iz onog kraja u Bosni. Tamo je stvoren vojni poligon a spomenici postali tenkovska meta. Nikog nije ostalo.

Od prababe nas je ostalo mnogo. Njenim se životom ponosimo. Ni iz čega, gotovo iz pepela je uspela podići porodicu, ostaviti časnu, vrednu i poštenu decu.
Danas ovo selo, nekada sinonim za blagostanje i puno života, u kojem je sve stekla, izumire. Nestaje. Perspektive nema. Nema za nas, ovakve nikakve.
Ona bi i danas ovde uspela ali ljudi kao ona više se ne rađaju.

Preuzeto sa fejsbuksa: Oblak u Bermudama(Rodoljub Rođa Bojanić)

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *