Ruž za usne

Bila sam djevojčurak. Bili su neki ruževi za usne marke “disco”. Puni nekih “glitter and glamour” sastojaka u sebi. Smješteni u fuksija roze oklop sa bijelim poklopcem koji je na dnu imao oreol od zlatnih zvjezdica. Htjela sam jedan boje sedefa! Danima sam molila majku da mi ga kupi… Odgovor je uvijek bio isti…NE!!!

Bilo je ljeto i ja sam na svoju inicijativu oribala sve tepihe u nadi da ću joj iskamčit taj ruž za usne….NE!
“Bog ti dao usne ko u glumice, vala ih nećeš upropastit! Ne može!”

Skupljala sam pare krišom da ga kupim i sakrijem i mažem kad mama ne zna. Kad sam otišla da ga kupim, već je bio rasprodan. Danima sam žalila i zaboravila ga! Tako to valjda biva, vrijeme liječi sve, pa i taj ruž za usne boje sedefa. Spavao je više od 30 godina sakriven negdje u mojoj glavi…Do jučer.

Ugledah ga u parfimeriji, sjetih ga se i sjetih se želje za njim. Pakovanje je drugačije ali je to ON. Ista boja, isti miris, ista želja jedne tinejdzerke. Nesvjesno ga mazah po nadlanici…jeste ON je. Da ga isprobam? Dignem glavu prema ogledalu, pogleda me teta preko cvikera. Vidim joj usne…45 godina”mlade”, uglovi gornje usne već izblijedjeli, sa prvim borama… Pusti teto, nije to više to!!! To više nije za tebe a nije nikada ni bilo! Jer da jeste, nosila bi to na usnama dok ih još niko ni poljubio nije.

Polako zatvorim onaj ruž za usne, vratim ga na mjesto i mahinalno izračunam da mogu komotno kupiti kompletnu paletu…sve da ih kupim sad…ali džaba! Kasno!
Džaba pare, a džaba i želja ako se ne ispuni na vrijeme!

Autor: Mirjana Đorđević Škiljević

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *