Ide Nova godina

Iskreno ide nova godina a ja mrzim nove godine, mrzim praznike uopšte, ništa mi lepog nisu doneli, i tom deda mrazu bi se p*srao u bradu i da se zaglavi u odžak da mu se osmude dlake na b*lji, irvasi ajd’ ne mora gulaš samo nek’ se gone oklena su došli. I kao malog me je lagao napišem pismo hoću voz na baterije, dobijem kućne papuče karirane, iduće godine želeo fudbal, dobio štrikani pulover n*bijem ga baš debelog, ali mi zato jedne nove godine doneo ovčije boginje.

I tu jelku mrzim, i one čarape iznad kamina, mrzim lampice mrzim onaj ukras irvasa bez rogova što ga keva čuvala 49 godina, jednom ću ga baciti u vatru, mrzim i one bombone za jelku od kad se brat babun i ja jedne godine oždrali pa imali ostipaciju 7. dana pa nam baba davala suve šljive i mleko, pa se ulitali k’o plovke.

Mrzim je i što nas ćale drao kao volove što smo babi u smederevac ubacivali petliće italijanske prave I kategorija pa kako je plotna izletela i za njom gar i pepeo i kako je ćale došao sa posla i sećam se crnog oblaka koji se nad nama nadvio i čakre nam otvarao sa dva, tri vezana. Mrzim i jer sam je jedne godine čekao sa avetnim Canetom i Babunom pa kad su krenuli kući ujutro, pijani majmuni gađali mi Logu i sjebali sliku baš kada je trebao Konan da počne. Mrzim je i jer sam skoro ne svaku ali svaku drugu radio. Nikada nisam imao osećaj. Mrzim i poklone, nikad nisam znao da ih primim, bude mi neprijatno.

Volim da ih darujem to mi veće zadovoljstvo čini. Ne volim je zato što ljudi jure po tržnim centrima zadnji dan da kupuju. Mrzim je jer se ožderem Ruske salate i pečenja. Mrzim je jer su pojedini ljudi govna uglavnom cele godine a taj dan me zovu da čestitaju, ne javim se uglavnom. Ne volim je zbog cirkularnih poruka kao ako ovu poruku ne pošalješ na 6897 adresa riknuće ti keva i ostala sranja. Ne volim je zbog formalnih poruka” Srećna nova godina”, srećna i tebi druže ali ti neću odgovoriti. Iovako zaspim pre nove uvek pa me bude redom.

Kad pogledam iza sebe malo ja toga volim sem nekih stvari, sitnica i nekolicine ljudi, žena, dece. Dobro ne volim i boraniju i slatki kupus baš. Ali volim ljude, iskrene dobre ljude, kojima u očima vidiš dobrotu, empatiju, sreću, tugu…..imao bih dosta pisati ali ma ne volim ni da pišem dugačko uvek sem kad sam umoran, tada inspiracija dolazi kao i jutros. Jutro dobroj familiji mojoj, znaju se oni prepoznati ovde. Svi koliko ih ima.

Preuzeto sa tviteksa: ČAJNING BOXING del HLORO

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *