Da li verujete u “Mamu”

Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi i počnu se prepirati:

“Ma daj!? Nemoj se šaliti da veruješ u život posle rođenja?”
Pa, ovaj… Sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda se ovde za to pripremamo?

“Jesi blesav! Život posle rođenja? To nema nikakvog smisla. Кako bi to uopšte izgledalo?”
Ne znam… Voleo bih da bude puno svetla i prostora! Možda bismo mogli trčati? Bilo bi zabavno jesti svojim ustima!

“Ti si lud! Nemoguće je hodati i jesti svojim ustima. Da nije tako, onda ne bismo imali pupčanu vrpcu, a imamo je. Кažem ti, rođenje je kraj!”
Ne znam, ali verujem da će se dogoditi nešto dobro. Nešto što ne možemo ni zamisliti.

“Ti si stvarno lud, niko živ se od tamo nije vratio! To znači da je rođenje kraj. Osim toga, šta nedostaje ovom životu ovde?”
Možda ćemo izaći napolje i sresti Mamu. A ona će se brinuti za nas, ljuljati nas, hraniti, maziti…

“Mama?!? Ne mogu verovati? Ti veruješ u Mamu! Pa dobro, gde bi po tebi ta Mama trebala biti?”
Ne znam. Možda svuda oko nas? Možda smo živi samo zahvaljujući njoj? Možda bez nje ne bismo mogli ni razmenjivati misli? Mislim da bez nje ne bismo uopšte postojali!

“Ma daj! Da li je neko video Mamu? Ja nisam. Zato je jasno da ne postoji!”
Da, moguće je da ne postoji…ali, znaš… Ponekad, kada smo potpuno mirni, kao da je čujem kako peva i dodiruje naš svet!

Ukoliko znate ko je autor, rado ćemo potpisati

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *